maxx5

Možda niste bili svjesni, ali lijenost je jedan od 7 smrtnih grijeha. Mislim da taj grijeh često iznova počinim, svaki put kad moram učiti, a ne gledati tv i sve reprize glupih serija poput "Bračnih voda" i "Seinfelda" (ok, to nije glupa serija, al...) itd. Hm. Ili kad si obećam: "Javit ću se, obećajem, slijedeći sat, odmah, sad!" Ma, puste, puste priče! Razočaram se iznova svaki put, a sve zbog čega? Lijenosti! A shit. Super. Roditelji odgojili nevjerojatno lijeno dijete, odlično. Kakva će tek biti moja dječica?! I eto, tako, umjesto da odoh učiti engleski ili nešto da se rjeeeeešim, a ne, taj film nećete gledat! Ikad- Nikad!! Ja sam ja- lijena ko guzica. Da, to sam ja, lijena i takva. Tko će me voljeti? Ma, hajde, barem za Valentinovo... :)

Znam da vam ništa neće značit ako vam priopćim da sam bubana, jer su svi, ali halo, people, ja ne smijem sutra na maskenbal u školi (a iščekivala sam to tjednima i smišljala kako ću se obući) i još gore, ne smijem.... u SUBOTU VAAAAAAN!!!!!!!!!!!!! AAAAAAAAAAAAAA!!
Užas!! Doktorica rekla. Mama čula. Ja pitala dal smijem ić (i na maškare i van), misleći da će reći: "ma naravno, zašto ne?!" Buuuuu! Oba odgovora su ispala negativna, a fuck! :((((( Kaj da radim?

Danas sam gledala film Romeo and Juliet, adaptaciju Shakespearove tragedije. Glume Leonardo Dicaprio i Claire Danes. Fakat su odlični, a film je predobar! Pogledati obavezno!! Inače Leo je osvojio nagradu '97. kao najbolji glumac na Berlin Film Festivalu... :) Ah, kako mi je prije bio zgodan, slinila sam ko klinka i sanjala da ćemo se vjenčati i bla bla bla... smiješno! :D

Btw. Izlazi li ko u Saloon?? Nemojte! Gužva do boli (doslovno do boli, laktovi mi crveni od naguravanja, a ruke skurene od čikova)! Nemamo kamo za izać! Ako nemaš 18 možeš se sterat doma pajkiti ili u Baredo do 11 (no, no, no)!

I još sam htjela spomenut problem prometovanja na križanju draškovićeve i Vlaške. KOMA! Halo, prometnici, isti faking znak da smiju prolazit pješaci i da smije proć tramvaj, koji je to vrag? Kako da znam kad trebam ja proć, a da ne poginem, šta se skoro jednom i desilo. Pa mislim fakat! Do kad će to tako?

Cijeli ovaj tjedan mi je totalno proletio! Pola satova nisam imala (viroze vladaju, jebiga), išla sam na
natjecanje iz engleskog pa ni taj dan nisam imala skoro uopće nastavu... Uglavnom, super!
Evo, upravo razmišljam o današnjem danu, štoviše o satu hrvatskog. Žena me totalno opomenula
zato kaj pričam i to 2x i uperila prst u mene, onako pravo seljački. A najeb! Kaj sad?! Crvena ko
afrika- paprika molim Boga da se sve zaustavi na sekund da mi se blijedilo vrati u facu, ali niš od tog.
Bog na godišnjem, očito. I još se svi počnu cerit i pokazivat na mene jer sam sva tak smotana, zbunjena
i CRVEEEEENA do boli, ko moja školska torba, tak su me opisali, fala puno, ljudi moji, to je fakat lijepa
boja, onako, crveno do bola! A jebiga. Čula sam da postoji operacija koja kida živce iz pazuha (?) koji
su glavni uzročnici tog faking crvenila! Hm, možda i odem, ak skupim pare... Doh, moš mislit!
I koja je to prljava laž da se DEČKIM TO SVIĐA??! Da im je to SLATKO?? Kaj? Molim? Ko me laže?
Ko je tu lud, ajd ne serite ljudovi... Znam, užas, crvenilo. Žasu. Kad vidiš dečka s kojim si se zbarila
prije 5 godina (da, ima i takvih... khm, da...), kad blebneš neku glupost pod satom, kad umireš od
smijeha, kad se plačeš, kad živčaniš i dereš se svom snagom, kad ČITAŠ ili IZLAŽEŠ nešt pred RAZREDOM-
NOĆNA MORA, AAAAAA!!!
Crvenilo, ma hajte molim vas,pa to je totalno "kjut"... :P

Pozz*
Vaša crvena maxx5

Tako se nekako bezveze osjećam. Glupo. Pomalo jadno. Ne znam šta mi je. Pms?
Tužna sam, a opet sretna. Dosadno mi je, al se i zabavljam. Teško mi je, a opet mi
je sve lagano. Ne shvaćam se ni ja, ne očekujem to od vas. Je ne sais pas...
Maturanti odlaze, sve se mijenja, uskoro ću biti 2. razred... već, I am 16... već.
Jessica alba mi je postala previše komercijalizirana, adam brody se svima sviđa,
ne znam šta pričam. Baljezgam, potpuno bezveze. Razočaravam ljude oko sebe,
ali ne sebe... valjda.

Vrlo sam ponosna na sebe i svoju generaciju- 1. smo koji pišu tako razvikane
nacionalne ispite. Evo, da pojasnim stvari ostalim ne informiranima, ovako je
to bilo... u školu se došlo oko 7.15 h, da se slučajno ne bi kasnilo, ali šta se
dogodilo, nego, profesori kasne! Oko pola osam počinje tzv. identifikacija učenika:
jes'l taj za kojeg se izdaješ ili nisi. Koja šala! Ajmo reći da imam seku blizanku, kako
bi nas, muke vam vaše, tek onda identificirali?! Da, to je ona, my ass... Uglavnom,
oko pola i pet ulazimo u razred, odlažemo stvari, gasimo mobitele i sjedamo na predviđena
mjesta koja je unaprijed odredio ispitni koordinator- super, prva klupa!?! Nakon podužih,
dosadnih uputa, rješavamo prvi upitnik: kako se osijećamo i bla, nakon toga test i
ofkors bar- code naljepnice zakeljit na svaki ispitni materijal (netko se sjetio max i njezinog bar
coda, mislite da će mi dat jednu za domeka)? :) Na kraju rješavamo i drugi upitnik, stavljamo
materijale u omotnicu i tako to. Nadam se da sam vama ostalima pobliže objasnila proceduru
koja mi se fakat svidjela, iako je stroga, moram priznati, a za ljudove u ministarstvu: nemojte me
tužit ak sam slučajno nehotice otkrila nešto šta nisam smjela reći...
Test mi je bio tak. Ni dobar ni loš. Osrednje. Sutra je matiša :/
Inače, nije to tak loše, fora je, onak se osijećaš važno, nekako starije, pametnije, poštovanije... barem ja.

Kako me sve trenutno živcira! Seka se odselila, a ja sama bez imalo podrške
uvaljana u probleme zvane- starci! Inače, sve ok, al onda, ponekad, Isuse!
Zakaj si ovo? Zakaj sad nećeš ovo? Kaj ti je sad? Bla Bla Blaaaaaa!!
A da ne spominjem ostale članove obitelji koje, iako ih, jaaaaako, apsolutno
sve, obožavam, ponekad ne mogu smislit. Zgasi grijanje, troši se struja! Uči
sad biologiju, ne sutra (HAHA)! Ponovi ovo! Moraš imati instrukcije OVAJ tjedan,
kad ćeš inače?? Ne mogu sad! Ne ćemo stići, žao mi je! Sutra ćemo! ITD.
Danas sam došla doma oko 14h išla na tenis, vratila se, gledala tv, pokušavala
shvatit gdje ću ugurati 4 sata instrukcija iz fizike i 2 sata instrukcija iz matiše, kad su
mi uopće ti nacionalni ispiti i kolko još dana škole, kada odlaze zgodni maturanti i za
kog ću onda ustajat iz kreveta, bila živčana od prije nekih sat vremena i tako to...
Anyway, ludilo! :(

*My childhood... šmrc!*

My diary je imala pravo. Sad ću pisati o ŠKOLI!
Praznici su bili tako super. Nisam gotovo ništa radila, samo se izležavala, gledala
tv, slagala postere po sobi, čitala (tu i tamo), pospremila ormar,...
Moj cilj: pročitati lektiru, napisati nekakav sažetak lekcije iz francuskog i učiti hrvatski,
je nemilosrdni pao u vodu- sorry! Sažetak sam napisala, tj. pročitala i to ne za francuski
nego za lektiru, lekcija (who cares), a hrvatski- nemojte me nasmijavati! I tak, moje nastojanje
da to obavim na vrijeme- pod praznicima, nije uspjela. OPET ću to raditi kad počne "ono" i prokleti
šta to nisam napravila za vrijeme praznika. Moji trenutni, ali već odavni cilj koji nisam ispunila je:
STIZATI STVARI NA VRIJEME!!
*Ostali ciljevi: postati bolja osoba i proći s (haha) 5. Bolesno(barem ovo drugo), ovo prvo, ajd' nekako...
Ya' all wish me good luck!

Allo, ljudovi! Još samo sutra!! :)))
I POLUGODIŠTE- BAJ-BAJ!

Dobro, ok, priznajem. Škola sucks! Nemam vremena pisati blogove, a kad ga nađem,
nemam o čem pisati. Neću o ocjena niti sličnim (ne) važnim stvarima. Jesen je ovdje,
(ček, il je zima?!), ok, nikad mi nije išla ova opća kultura poznavanja goišnjih doba i
sličnih stvarčica pa nemojte zamjeriti niti mi ostavljati komentare kako sam mutava ;).
Dakle, jesen (I'm sure) je ovdje, ali sve nekako miriše na zimu. Prsti mi se smrzavaju
i pri samoj pomisli da nemam rukavice, a da moram nositi vrećicu za tjelesni po ledenoj
kišurini. Danas, tj. maloprije, da budem preciznija, sam se skoro polomila po sred ceste!
Kiša pada, a tene se skližu i eto ga: u trenutku ja radim tzv. "špagu" dok mi frendica skoro
nije zabila kišobran u oko pucajući od smijeha. I to vam je nešto. A da ne spominjem da se
bliži Božić i svi nešto mrmljaju što bi htjeli. Čitavu godinu želim nešto i onda baš kad
dođe vrijeme darivanja, ja zaboravim što bih htjela, eh. Uskoro ćemo svi početi pjevati božićne
pjesmice koje će B.B- ovci smisliti. Takav će i biti božićni ugođaj.
No, da ne ispadne da je sve nešto crno (jer nijeeee!), poručit ću: još malo i... praznici nam stižu,
praznici nam stižu, coca-cola... :))